(Bosanski jezik/English/Deutsch) 

(Bosanski jezik/English/Deutsch) 

  (Bosanski jezik/English/Deutsch)     

Voda u preteku

voda bez kraja

sa svih strana, hrli, trga

boje ,

mostovi,

prelazi,

bezdani,

dok ono konačno

jedan izvor

sakriven u šumi

između kamena i paprati

…drugo jutro, kad smo se probudili,  sunce je bilo visoko na nebu,  i jako je grijalo u drvo.

Progovori jedan braco „sestrice, žedan sam, kad bih znao jedan bunarčić,  otišao bi i pio jednom, mislim da čujem šum“.

Braco ustade, uze svoju sestricu za ruku, i htjeli su potražiti bunarčić.

Ali je ljutita pomajka bila vještica, i vidjela je kako je dvoje djece otišlo, prikrala im se, tajno, kao što se vještice prikradu, i proklela  je sve bunare u šumi.

Kad su pronašli jedan bunarčić, koje je svjetlucavo skakalo preko kamena, braco je htio iz njega piti:  ali je sestrica čula kako iz njega bruju

„ko iz mene pije, postat će tiger: ko iz mene pije postat će tiger“

Tu reče sestrica „molim te braco, nemoj piti,  postat ćeš divlja životinja i razderati ćeš me“.

Braco nije pio,  kao da je osjećao veliku žeđ, i rekao je, čekati ću do sljedećeg izvora“.

Kad su došli do drugog bunarčića,  sestrica je čula  iz tog

„ko pije iz mene postat će vuk: ko pije iz mene postat će vuk“.

Tu reče sestrica „molim te braco, nemoj piti,  postat ćeš vuk  i pojesti  ćeš me“.  Braco nije pio, i reče, ja ću čekati do sljedećeg izvora, ali onda moram piti, možeš reći što god hoćeš: moja žeđ je prevelika“.

I kad su došli do  trećeg bunarčića, sestrica je čula, kako bruji

„ko pije iz mene postat će  srna: ko pije iz mene postat će srna“.

Sestrica reče, braco, molim te nemoj piti, postat ćeš srna i otići ćeš od mene“. Ali je braco kleknuo, i pio je vode.

Iz brace i seke – djeca i kućne bajke braća Grimm

U večer su došli do velike šume i bili su tako umorni od tuge, gladi i duge šetnje da su se popeli u prazno deblo i zaspali. Sljedeći dan kad su se probudili sunce je već bilo visoko na nebu i vrelo zasjalo u stablo.

Zatim brat reče: „Sestro, veoma sam žedan. Da znam za mali izvor otišao bih i napio bih se. Mislim da čujem jedan.“

Brat ustade i zgrabi sestru za ruku da pokušaju pronaći izvor.

Zla maćeha je bila vještica i vidjela je kako  su djeca  otišla i potajno se išuljala za njima. Kao prava vještica, začarala je sve izvore u šumi.

Pronašli su izvor kako svjetlucavo prelazi preko kamenja. Brat je krenuo da pije ali sestra je čula žurni zvuk kako reče,

„Tko god me bude pio postat će tigar. Tko god me bude pio postat će tigar“

Sestra zatim zavapi: „Brate, molim te, ne pij ili ćeš postati divlja zvijer i raskidati me u komadiće.

Brat nije pio iako je bio veoma žedan ali reče:

„Čekat ću sljedeći izvor“

Kad dođoše do drugog izvora sestra je također čula,

„Tko kod me bude pio postat će vuk. Tko kod me bude pio postat će vuk.“

Zatim sestra zavapi: „ Molim te, brate, ne pij ili ćeš postati vuk i pojesti me.“

Brat nije pio i reče: „Čekat ću dok ne dođemo do sljedećeg izvora ali onda moram piti. Reci što god želiš ali ja sam veoma žedan.“

Kad dođoše do trećeg izvora sestra je čula žurni zvuk kako reče: „Tko god me bude pio postat će jelen. Tko god me bude pio postat će jelen.“

Sestra reče: „Oh, brate, ne pij ili ćeš postati jelen i pobjeći od mene“

Ali brat je već kleknuo pored izvora, nagnuo se i pio iz izvora…

Mali brat i mala sestra“ od Braće Grimm

Bajka nam priča u simbolima, u slikama,  koji su vezani u cjelokupne procese.

U tom pogledu, bajke imaju bliskost sa snom,  potpuno općenito prema nesvjesnim postupcima, ali i prema mitovima.

U mitovima su, u simboličkom jeziku, izraženi problemi čovjeka, ali i razumijevanje čovjeka u kozmičkoj vezi.

Sve mitske priče upućuju na nešto, neiskazivo, što je u njima sakriveno (…)

Simbole, s kojima se susrećemo u  procesima razvoja koji su bliski čovjeku, susrećemo kao mitove, ali oni ostaju u tom intermedijarnom području:  to znači, pričaju nam u individualnoj egzistenciji i ujedno upućuju na to,  da je naš individualni problem i kolektivno egzistencijalni problem, ali tako upućujemo i na temelj toga.

Taj intermedijarni prostor  fantazije, stvaralaštva, umjetnosti, simboličkog života i time i bajke.

Slika bajke se može vidjeti. To je naša slika i nije naša slika, i to nam često daje potrebnu distancu, kako bi se snosili s našim problemima, koji su izraženi u toj slici.

Te slike se nalaze  u jednom procesu,  koji prema strukturi bajke, može dovesti do kreativnog kraja.

Znači kad radimo sa slikama bajke,  stavljamo naše slike u proces razvoja, koji je pun nade.

Bloch  govori o tome,  da u svakom živom simbolu – a živ je svaki simbol, kad nam  se obraća, sadržana „nada oklopljena u prasliku“. 

Verena Kast 

ecology matters!